Priča iz života
U jednom Domu za starije i nemoćne, u vlasništvu države, medicinska sestra, nazovimo je Maja, radi od 1992 godine.
Vječito nasmijana, spremna na razgovor i šalu, susretljiva i spremna pomoći odmah i sad, bila je miljenica korisnika tog doma, a kao takva, nije imala problema ni sa kolegicama, niti sa nadređenima. Sve do jednom, nakon 15 godina rada, kad je došlo do političke smjene u županiji, kad je smijenjeno kompletno rukovodstvo u Domu.
Tad je dobila za šeficu osobu koja nije nikada radila u takvoj ustanovi, osobu koja je verbalno agresivna, socijalno neosjetljiva, sklona manipulaciji i tračevima...dakle osobu koja je zalutala u takvu osjetljivu profesiju.
Zavladao je strah, ljudi su jo se micali s puta, oni manje karakterni su joj počeli povlađivati, priklanjati se njenom načinu komunikacije, "udvarati" joj se, kako to obično biva u takvoj nezdravoj situaciji.
Međutim, naša Maja je osoba koja misli svojom glavom, a ne tuđom, usprotivila se takvom obliku komunikacije, usprotivila se naredbama koje su se odnosile na promjene kojim bi bili oštećeni i korisnici i djelatnici.
I, tada je počeo pakao za nju!
Šefica ju je počela pratiti, neosnovano je kritizirati za njen rad, optuživati za propuste koji se nisu dogodile njenom krivnjom, zatrpavati je poslom ne davajući joj ispomoć, huškala druge protiv nje, tako da su joj kolegice okrenule leđa. Nije bila obaviještena o promjenama u poslu, o promjenama u načinu rada, bila je apsolutno izolirana od svih događanja. Počela je pobolijevati, išla na pretrage, međutim, nalazi su bili u redu. Na kraju je, kad se ispovijedila svojoj liječnici, konstatirano da je pod akutnim stresom, te je otišla na bolovanje od mjesec dana. U međuvremenu je posjetila psihijatra, koji je dijagnosticirao anksiodepresivni sindrom, i savjetovao promjenu radne okoline.
Kad se vratila s bolovanja, stanje je bilo još teže, više nije bila raspoređena u smjenski rad, što joj je umanjilo plaću, pa se usmenim putem povjerila svojoj ravnateljici, no ova je samo mahnula rukom i rekla kako ona poštuje moju šeficu. Zatim je Maja na sastanku djelatnika obznanila svoj problem i tražila pomoć, no šefica je tad rekla kako Maja nije stručna, kako se korisnici žale samo na njen rad, kako boluje od PTSP-a, pa je zato ne može rasporediti i u noćne smjene, jer ne može raditi bez nadzora...
Te laži su Maju slomile, laži i šutnja kolegica koje su do tada s njom imale dobre odnose, s nekima bila i kućna prijateljica!Plakala je doma danima i noćima, djeca su bila ustrašena i plakala skupa s njom, jer nisu znala što se događa( Maja je samohrana majka). Otišla je na bolovanje, toliko je bila psihički slomljena da se liječila u Dnevnoj bolnici psihijatrijske ustanove. Nakon šest mjeseci vraća se na posao, osnažena jer su joj prijatelji pomogli, terapija djelovala, sindikat priskočio u pomoć.
Maja je privatnom tužbom na sudu pokrenula parnicu protiv šefice za klevetu, sindikat će joj pomoći u tužbi protiv firme za mobbing. Obje tužbe su predane u ožujku 2007. Ishod se još ne zna.
Maja je odlučna u zaštiti svojih prava, mada se na poslu ništa još nije promijenilo u njenu korist.